EDI u Hrvatskoj
Elektronička razmjena podataka (EDI) je razmjena elektroničkih dokumenata između poslovnih partnera. Kao takav, EDI se može smatrati dijelom e-trgovine, i može se nazivati zajedničkim nazivom e-poslovanje. Između ostalog, EDI se koristi za razmjenu podataka u narudžbama i drugim dokumentima, između trgovaca i proizvođača. Pored ovih temeljnih procesa, pomoću EDI sustava i druge poslovne transakcije mogu biti razmjenjivane, npr. poruke kao što su primke, otpremnice te razna izvješća.
Austrija je danas jedna od vodećih zemalja u području EDI razmjene. Iako se u Austriji zasigurno koristi već više od 30-tak standardiziranih formata poruka, niti Hrvatska ne zaostaje previše za Austrijom i drugim zemljama koje su znatno ranije počele koristiti EDI. Između poslovnih partnera i to u nekoliko grana industrije, danas znamo da je gotovo 15-tak različitih standardnih EDI poruka u aktivnoj upotrebi. Tome možemo dodati i neke druge lokalno i za pojedine projekte posebno pripremljene EDI poruke. Jedan od problema je nedostatak standarda i definicija. Svakom novom korisniku teško odlučiti u kojem smjeru krenuti u razmjeni, na neki svoj način ili uz korištenje EDI standarda.
Naši korisnici danas su maloprodajne korporacije poput Bille, Bipa, Spar, DM, Metro, Konzum, Studenac, Valamar Riviera, Boso, KTC i druge. Naravno, tu su i proizvođači kao što su Coca Cola, Henkel, Nestle, Beiersdorf, Podravka, Dukat, Vindija, Ledo, Koka, PIK Vrbovec, Alca, Orbico. Oni danas bez EDI sustava svoje poslovanje ne bi mogli organizirati na način kako se to sada radi.
Primjer upotrebe EDI razmjene u svakodnevnom poslovanju
Proizvođači odnosno dobavljači imaju velike mogućnosti za unapređenje poslovnih procesa pomoću EDI sustava. EDI omogućuje ne samo primanje narudžbi i slanje otpremnica i računa svojim kupcima, već razmjenu istih ili sličnih poruka sa svojim partnerima. Oni mogu biti bilo logistički partneri bilo krajnji proizvođači robe.
Slične načine rada i procese možemo naći kod tvrtki koji se bave distribucijom vlastite i/ili tuđe robe. Granice zapravo nema. Tehničke mogućnosti su tu, samo ih trebamo iskoristiti. Na taj način poslovanje bi nam, tj., opskrbljivanje krajnjeg potrošača robom bilo točnije, brže i efikasnije, a krajnji potrošač zadovoljan.
